Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Krapina

  Ne tako davno, 18. veljače, u jednu prekrasnu osnovnu školu imena „Ljudevit Gaj“ koja se smjestila između zagorskih „brega“, uz rječicu Krapinicu, došla je jedna „pričateljica“. Ime joj je Željka Horvat Vukelja. To je poznatija dječja književnica današnjeg vremena. Učenici razredne nastave s nestrpljenjem su je iščekivali da bi uživali u njezinim pričama.

Na početku druženja najprije smo saznali nešto o književnici iz usta naših voditelja: Adele Podoreški, 4.a i Dalibora Dolovčaka, 4.c za A-smjenu, te Elene Hršak, 4.b i Dominika Šoštarko, 3.b za B-smjenu.

U prostoriji nije bilo nikog tko nije čuo za nju, jer su njezina djela nezaobilazna lektira i prvi tekstovi s kojima se učenik susreće u prvom razredu. Ustvari, mnoga djeca naučila su čitati zahvaljujući njezinim Slikopričama. Među poznatijima djelima su i Hrabrica, Nove Slikopriče, Petra uči plivati, Leteći glasovir, Reumatični kišobran, Zdenko Slovojed, Kako je kornjača išla na ljetovanje… No, ni oni „malo veći“ nisu zakinuti jer je naša gošća i glavna urednica rado čitanog dječjeg časopisa za učenike 5. – 8. razreda, Modra Lasta što ga Školska knjiga objavljuje već 50-tak godina.

Sve se zahuktalo kad je pričateljica uzela „stvar u svoje ruke“. Počele su se nizati priče jedna za drugom… O izgubljenog gumbu… kako se služiti rječnikom i kako brzo pronaći neku riječ… kako svira orkestar i koja glazbala sadrži… tko živi u morskim dubinama… što je to hulahupkiranje … I tako preko šalova, kravatiranja, čvorova …. do izrade frizura i veličanstvene revije frizura. Naši manekeni su bili oduševljeni, a i oni drugi… opće veselje!

Kako svemu lijepom brzo dođe kraj, tako smo i mi završili pričaonicu natjecanjem u  palačinkiranju tj. kako pripremiti čiste hulahupke palačinkiranjem (naravno, bez nadjeva ;) za spremanje u ladicu.

Na kraju susreta književnici su uručeni pokloni za sjećanje i uspomenu te joj je velikim pljeskom upućena zahvala. I tako su svi radosni, veselo krenuli svojim putem i dalje sretno živjeli…

  Ne tako davno, 18. veljače, u jednu prekrasnu osnovnu školu imena „Ljudevit Gaj“ koja se smjestila između zagorskih „brega“, uz rječicu Krapinicu, došla je jedna „pričateljica“. Ime joj je Željka Horvat Vukelja. To je poznatija dječja književnica današnjeg vremena. Učenici razredne nastave s nestrpljenjem su je iščekivali da bi uživali u njezinim pričama.

Na početku druženja najprije smo saznali nešto o književnici iz usta naših voditelja: Adele Podoreški, 4.a i Dalibora Dolovčaka, 4.c za A-smjenu, te Elene Hršak, 4.b i Dominika Šoštarko, 3.b za B-smjenu.

U prostoriji nije bilo nikog tko nije čuo za nju, jer su njezina djela nezaobilazna lektira i prvi tekstovi s kojima se učenik susreće u prvom razredu. Ustvari, mnoga djeca naučila su čitati zahvaljujući njezinim Slikopričama. Među poznatijima djelima su i Hrabrica, Nove Slikopriče, Petra uči plivati, Leteći glasovir, Reumatični kišobran, Zdenko Slovojed, Kako je kornjača išla na ljetovanje… No, ni oni „malo veći“ nisu zakinuti jer je naša gošća i glavna urednica rado čitanog dječjeg časopisa za učenike 5. – 8. razreda, Modra Lasta što ga Školska knjiga objavljuje već 50-tak godina.

Sve se zahuktalo kad je pričateljica uzela „stvar u svoje ruke“. Počele su se nizati priče jedna za drugom… O izgubljenog gumbu… kako se služiti rječnikom i kako brzo pronaći neku riječ… kako svira orkestar i koja glazbala sadrži… tko živi u morskim dubinama… što je to hulahupkiranje … I tako preko šalova, kravatiranja, čvorova …. do izrade frizura i veličanstvene revije frizura. Naši manekeni su bili oduševljeni, a i oni drugi… opće veselje!

Kako svemu lijepom brzo dođe kraj, tako smo i mi završili pričaonicu natjecanjem u  palačinkiranju tj. kako pripremiti čiste hulahupke palačinkiranjem (naravno, bez nadjeva ;) za spremanje u ladicu.

Na kraju susreta književnici su uručeni pokloni za sjećanje i uspomenu te joj je velikim pljeskom upućena zahvala. I tako su svi radosni, veselo krenuli svojim putem i dalje sretno živjeli…